Prvi gvatemalski satelit
Vjerovali ili ne, ali u projektu koji je trajao od 2014. do 2020. godine lansiran je prvi gvatemalski satelit. On se zvao Quetzal-1 i pripada klasi CubeSat satelita. Lansiran je iz Cape Canaverala u ožujku 2020. pomoću Falcona 9, došao je na ISS (Međunarodnu svemirsku stanicu) i potom je izbačen u orbitu na visini od oko 415 km, bio je travanj 2020. Trebao je trajati samo šest mjeseci, ali je potrajao oko dvije godine, sve do ulaska u atmosferu u ožujku 2022.
Kako je sve krenulo?
Ideja se rodila na Universidad del Valle, privatnom sveučilištu koje se diči svojom ekskluzivnošću i izvrsnošću. U Guatemala Cityju imamo podosta značajnih sveučilišta, no samo je jedno javno sveučilište, čuveni San Carlos osnovan daleke 1676. Od privatnih treba istaknuti Rafael Landivar, Francisco Marroquin, Mariano Galvez, Galileo, Panamericana, del Istmo, Mesoamericana, svako od njih ima svoje karakteristike, ciljeve, metode i programe.
Da bi se napravio prvi gvatemalski satelit, naprava veličine kutije za cipele (to su bile prve ideje dizajnera) i teška 1 kg, ujedinili su se studenti mehatronike, mehanike, elektronike i računarstva, uz daljnje sudjelovanje inspektorata telekomunikacija Gvatemale i entuzijasta radio-kluba. Ideja je bila ugraditi malu kameru i senzore, razviti napajanje pomoću minijaturnog seta solarnih ćelija, i osmisliti što bi to taj satelit trebao motriti. Za to nije bilo problema: jezero Atitlan muku muči sa cijanobakterijom koja se perodički javlja na površini tog jezera, satelit je trebao motriti razvoj tih situacija iz svemira.
Najbitnije pitanje je bilo ovo: možemo li mi naučiti kako se prozvodi jedan satelit? Hoće li naprava funkcionirati? Hoćemo li dobivati slike i podatke? Kako to sve osmisliti i izvesti?
Dizajn i lansiranje
Tijekom 2014., 2015. i 2016. godine izrađen je prototip prema osnovnom dizajnu. Tek tada su konzultirani međunarodni stručnjaci kako bi oni revidirali učinjeno. Projekt je dobio glavnog sponzora Seguros Universales S. A.
U 2017. i 2018. nastavljen je rad na izradi satelita i obavljena je druga revizija. Nakon toga je satelit prebačen u Škotsku gdje su obavljeni testovi rada satelita uz vibracije i u vakuumu. To je obavila britanska svemirska agencija i organizacija ASTROSAT.
Proizvesti satelit nije jednostavno. Primarno, on mora imati uvijek najbolju moguću opremu, a to se mijenja iz mjeseca u mjesec. Drugo, on mora biti testiran i odobren za lansiranje, a za to trebate opet međunarodne veze i pomoć postojećih svemirskih agencija (Gvatemala ju nema). Nadalje, morate jako puno učiti i raditi u području gdje vam nitko neće samo tako rinuti know-how, u zemlji koja nije sudionik svemirskih istraživanja. I cijela stvar mora biti lagana i kompaktna da bi snizili troškove samoga lansiranja. Zato je odabran dizajn zvan CubeSat, 10x10x10 cm.
A da bi lansirali, studenti su se dosjetili briljantne ideje: idemo organizirati World Space Week u Gvatemali, na našem sveučilišu i tu će doći govornici iz raznih svemirskih agencija. Stvar je bila pun pogodak jer je lansiranje i nužnu certifikaciju sada na sebe uzela Japanska svemirska agencija JAXA. I tako se na kraju mali vižlasti Quetzal-1 našao na Falconu 9 u ožujku 2020. Svoj je dio tu odradila i UNOOSA, agencija UN-a za svemirska pitanja.
Lansiranje je stajalo oko 250.000 dolara. Obavio ga je Muskov Space X na svojoj misiji CRS-20. I tako je Quetzal-1, prvi gvatemalski satelit, konačno poletio i obavio svoju skromnu misiju. A u Gvatemali, studenti su naučili kako izraditi jedan satelit!
Zanimljivosti
Ime satelita je odabrano u javnoj akciji na društvenim mrežama. Sudjelovalo je 485 osoba, prosječne starosti samo 14,5 godina!
Bilo je raznih prijedloga. Nazovimo ga MayanCube, rekao je jedan. Drugi su predlagali tradicionalne majanske pojmove kao Itzel (Duga) ili Hunab Ku (Jedini Bog), zatim Atitlan (jezero), Nahual (životinjska forma neke osobe) ili Baktun (vremensko razdoblje Maja). No, kako je ptica Quetzal nacionalni simbol, odabrano je ovo ime.
Na kraju projekta, cijeli je tim UVG (Universidad del Valle Guatemala) izabran za osobu godine u izboru vodećeg dnevnika Prensa Libre.
UVG je nakon projekta, kao sekularno i privatno sveučilište dobio na međunarodnom ugledu.
A Hrvatska?
Kao evropska država Hrvatska na raspolaganju ima ESA (European space agency). No, povelja o suradnji (Hrvatska nije time i članica ESA) potpisana je tek u ožujku ove godine (2023.)
Ideja o hrvatskom satelitu postoji niz godina, ispočetka je nazvan CroCube, da bi najnovijim razvojem projekta bio nazvan Perun. U biti, CroCube bi trebao ostati kao generičko ime serije satelita, dok bi Perun trebao biti taj slavni, prvi.
Projekt nosi Jadranska aero-svemirska asocijacija A3, nevladina odruga posvećena obrazovanju. Sličnosti sa Quetzal-1 su velike, ista konstrukcija i planira se lasniranje sa Falconom 9. To bi trebalo, navodno, biti 2024. godine.
U isto vrijeme na Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER) u Zagrebu u tijeku je projekt FERSat, pa se eto dogodila i prava mala hrvatska svemirska utrka. Cilj FERSata je pratiti iz svemira svjetlosno onečišćenje u Hrvatskoj.
I sad, zašto je to bitno? Svaka zemlja, na svoj način, može sudjelovati u svemirskim istraživanjima i istraživanju Zemlje iz svemira. Ako vi savladate znanje kako napraviti jedan satelit, priključujete se drugim zemljama u tim poslovima i počinju vas i vašu tehnologiju smatrati ozbiljnom, a vaša sveučilišta ozbiljnim ustanovama. Nije to jedini ili neki osnovni kriterij, ali je bitno. I još bolje, to vaše institucije sili na traženje suradnje po svijetu, na uključivanje i time dizanje svoje kvalitete.
Ljudi, satelite su već lansirali Tonga, Bermuda, Laos, Gana, Nepal, Ruanda, Zimbabve. I Gvatemala. Zekoslav Mrkva bi rekao: Koji ti je vrag, šefe?