Laserom do povijesti
LIDAR je tehnologija za koju tvrde kako je potpuno promijenila arheologiju. Naime, ispaljivanjem laserskih zraka i mjerenjem povrata (slično radaru), iz letjelice se može „skinuti” sloj vegetacije i zemlje sa skeniranog područja i tako otkriti do tada skrivene građevine i forme od tvrđih materijala.
U Gvatemali su istraživači sa Univerziteta Cambridge primijenili tehnologiju na području zvanome Mirador-Calakmul, gotovo na granici Gvatemale i Meksika i ono što su skanirali na području od skoro 1700 četvornih kilometara zaprepastilo je znanstveni svijet.
Dosadašnja arheologija je uglavnom nalazila skupine građevina, mahom piramida i hramova, koje su činile centar naseljenih mjesta. I na tome se onda temeljila interpretacija života civilizacije Maja. Dakle, imali smo gradove-državice, često odvojene i jezikom, koje su međusobno ratovale ili sklapale saveze, gradile visoke piramide, poljoprivredu su temeljile na kukuruzu a ne na pšenici i nisu imale kotača ni vučnih životinja. Eto, to je bila jedna dosta primitivna civilizacija ranih poljoprivrednika teško limitirana vapnenačkim tlom sa malo vode, civilizacija bez velike rijeke i bez velike povijesti.
LIDAR je otkrio stvarno stanje. No, i prije njega, arheolozi koji su malo dublje ulazili u meritum stvari znali su da tu nešto ne štima. Jer, lijepo je otkrivati kamene piramide i hramove, u njima tražiti artefakte i kamene stele, baviti se arheologijom Indiane Jonesa. No, ako imamo očito vjerski i svjetovni centar sa tim zadivljujućim piramidama koje se uzdižu i preko 70 metara uvis, gdje su podanici? Gdje nam oni žive, što rade?
Neka su otkrića već upućivala da su naše pretpostavke bile sasvim krive. Recimo, još su šezdesetih godina arheolozi Puleston i Callender otkrivali ogromni jarak koji je okruživao Tikal, pa su došli do zaključka da je gradsko područje Tikala obuhvaćalo oko 120 četvornih kilometara terena! No, drevne zemljane radove je bilo teško otkrivati, vrijeme je zatrpavalo i mijenjalo originalne oblike pa je trebalo puno minucioznog rada da se oni nađu. A to je bila bit jednoga grada: oko vidljivih piramida očito su bile stambene četvrti od kuća mahom građenih od adobe i drvenih konstrukcija, ali njih zub vremena nije poštedio. Ako uzmemo površinu grada, lako možemo izračunati da je Tikal mogao imati oko 80.000 pa i više stanovnika. A da bi jedna kultura uzdržavala takav grad, on mora biti okružen mrežom prometnica, poljoprivrednim zemljištima, dakle drugim naseljenim mjestima, takav grad mora živjeti u kontekstu svoje regije koja nužno mora biti razvijena, primarno radi proizvodnje hrane a potom i svega ostaloga što takav broj stanovnika treba.
A na to onda ide društvena organizacija, hijerarhija, zakoni i pravila, država, vojna i policijska organizacija. Kada skupinu piramida stavimo u kontekst, pred nama se ukazuje razvijeno društvo koje onda stvara dosege u umjetnosti, arhitekturi, astronomiji, proizvodnji, u svemu što onda izrasta na temeljima te ljudske želje da se živi zajedno i stvara nekakav kvalitetniji život. Izranja pred nama neki smisao koji nismo vidjeli kad smo početno definirali tu civilizaciju.
Iximche je lociran na visoravnima i ne izgleda ni monumentalno ni atraktivno.
A prije LIDAR-a izronio je još jedan dokaz koliko malo znamo o Majama. Recimo, dobro je poznato u evropskoj arheologiji koliko za shvaćanje života Rimljana značaj imaju Pompeji. Zajedno sa drugim gradićima koje je zatrpao Vezuv, Pompeji čine zamrznutu sliku života rimske provincije toga vremena, prvog stoljeća naše ere. Za svaku bi drevnu civilizaciju bilo zgodno kad bismo imali jedan takav nalaz, mjesto zamrznuto u vremenu i preparirano vulkanskim pijeskom, da nam ispriča priču kako su ti ljudi živjeli. Kad bismo to barem imali za Maje.
Imamo!
Mjesto se nalazi u El Salvadoru i zove se Joya de Cerén. Oko godine 600. naše ere to je poljoprivredno seoce zatrpao vulkan San Salvador. I tu nalazimo kako je živjelo jedno selo od kojih 200 stanovnika, a kojih je samo oko Tikala u tom klasičnom razdoblju moglo biti na tisuće. I tu imamo savršeno očuvane nastambe, radionice, skladišta, kuhinje a i jednu saunu. I ne samo to, pijesak nam je očuvao izgled tzv. milpas, polja na kojima se uzgajalo hranu, očuvao je voćnjake i obore za životinje, točnu sliku jedne temeljne jedinice ekonomije, jednog poljoprivrednog imanja.
Plan lokaliteta otkriva četiri seoska domaćinstva, od kojih je svako imalo svoje smetlište, nasade, nastambe, dok je kuhinja bila zajednička.
I onda dolazi LIDAR koji nam bez muke „brije” nepotrebno s terena i otkriva nam kako su neka područja izgledala u ta stara vremena. Umjesto užasno napornih arheoloških sondiranja i iskapanja, u trenu dobijemo jasnu sliku što se na određenom terenu nalazilo, a stvarano je ljudskom rukom. Dapače, ne samo što bi arheologija nekakvih sela bila težak posao, takvo nešto nikada ne bi ni moglo biti financirano, a zbog daleko manje atraktivnosti niti izvedeno. A jako je bitno za razumjevanje konteksta.
Daleko su još vremena kada ćemo LIDAR tehnologijom mapirati recimo cijelu sjevernu Gvatemalu (za sada u Gvatemali poznajemo 11.000 arheoloških lokaliteta) i steći cjeloviti uvid. No, na bazi do sada učinjenoga se smatra da je područje Maja imalo i do 11 milijuna stanovnika! A to bi mogla biti jako skromna procjena. Za usporedbu, oko godine 1000. naše ere, cijela Evropa je imala oko 40 milijuna stanovnika.
Što se dogodilo Majama u tom desetome stoljeću još je predmet istraživanja i nagađanja. To zahtijeva zaseban tekstualni pregled razmišljanja arheologa i povjesničara. Činjenica je da je ovaj donji dio poluotoka Yucatana opustio a gradovi su prepušteni prašumi. Sjevreni je dio nastavio živjeti, to su lokaliteti u današnjem Meksiku, ali Maje nikada više nisu dosegli ostvarenja svojega Klasičnog perioda.
Glavni trg Tikala. Dvije piramide i glavna akropola okružuju trg grada koji je mogao imati oko 80.000 stanovnika.
U Gvatemali su se Maje preselili na visoravni, gdje su nastavili graditi svoje gradove. Do sada sam obišao Zaculeu, Utatlan (Q’umarkaaj), Mixco Viejo, Iximche, Kaminaljuyu, El Baul i Takalik Abaj. I tu su oni zadržali strukturu tih gradova-državica-plemena-jezika. Te novije građevine su daleko manje impozantne jer su – manje. Piramide koje u Tikalu imaju 60-70 metara visine ovdje imaju 15-20 metara. No, bolje su očuvani tereni za loptanje, neki hramovi i nastambe.
I to me dovodi do jedne sasvim divne priče na kojoj namjeravam raditi. Naime, kad u Srednjoj Americi, u Gvatemali stanete ispod piramide, divite se toj monumentalnosti, a onda vidite ove manje i novije piramide, pitate se u čemu je trik i objasnite si to lakonski da je civilizacija posustala, da više nije mogla graditi velike objekte.
A onda vam crv ne da mira i malo istražite izvore i objašnjenje se pojavi samo od sebe. Naime, velike piramide Tikala nisu građene kao završeni projekt, u jednome dahu. Arheolozi su bili zaprepašteni kad su sondiranjem došli do toga da velike piramide sadrže – piramide. Dakle, došao bi neki vladar i sagradio piramidu od 20 metara. Onda stiže nasljednik i na toj piramidi gradi veću. I tako redom dok se ne dođe do tih divova. Za to treba vremena, za to treba dobra ekonomija i za to treba agilni vladar.
Da, piramide su slojevite, piramide Maja nisu grobnice, one su kombinacija vjerskog i svjetovnog autoriteta, simbol države, temelj vlasti. Za velike piramide ne treba samo vremena, treba kontinuitet vlasti! Grad koji ima velike piramide je bio uspješan grad i država. Kad si vidio veliku piramidu u to zlatno doba Maja, vidio si ne samo sadašnjeg jakog vladara, već i njegove prethodnike. Vidio si kontinuitet, a samo je iz kontinuiteta, iz neprekinute vremenske crte izrastala moć.
Želja Maja za kontinuitetom prekinuta je na mnogim mjestima u tom 10. stoljeću. Mora da je događaj koji je to prouzročio bio doista fundamentalan, iako nalazi pokazuju da on nije bio trenutačan, nagao. Kao potres, uragan, rat ili neka druga nevolja. Biće da je uzrok bio u samome kontinuitetu, nešto što je njega održavalo jednostavno je prestalo: promjena klime i pristupačnost vode bi bila jedan razlog. Drugi razlog bi bila velika promjena u religiji i ideologiji. To je za daljnja promišljanja i pisanja.
