10 stvari koje vas Gvatemala nauči
Kulturalne su razlike prepreka svakome doseljeniku, u svakoj zemlji. Sve zavisi kolike su u odnosu na vašu originalnu domovinu. U mom slučaju one nisu bile prevelike, odnosno, ja sam iskazao veliku volju da kad sam u Rimu, da budem Rimljanin. Jedno od mojih glavnih pravila jest ovo: ako te neka zemlja primi, zahvalnost joj iskaži tako što ćeš se ublendati u njezine navade, identitet, poredak stvari. Jasno, to sve nije savršeno, različito je i ponekad treba dosta napora da bismo kao usvojenici živjeli poput domorodaca.
1. Klima – svi očekuju da je Guatemala tropska zemlja. U jednom svome dijelu to i jest, ali kako je dobar dio zemlje na visoravnima iznad 1000 metara nadmorske visine, a glavni je grad Guatemala City na 1530 metara (višlje od nepalskog Katmandua) vi ustvari uživate u klimi vječnoga proljeća. Dnevna temperatura cijele godine je 18-25 stupnjeva Celzija, a samo u prosincu i siječnju, ponekad i u veljači, noći budu friške sa temperaturama od 6-16 stupnjeva celzija. Na takvu se klimu jako brzo naviknete i ona vam postane standard, pa ste nesretni ako putujete i upadnete u nešto drugo i drugačije.
2. Pjev ptica – Gvatemala je zemlja drveća (kako to govori njezino izvorno Nahuatl ime), a slijedom toga je i zemlja ptica. Sa prvim znacima zore kreće graja i nastavlja se tijekom cijeloga dana. Ptičjih vrsta u Gvatemali je točno 779. Od svih ptica osobno mi je draga Gvatemalska Pigmejska Sova, minijaturna sovica koja se lijepo glasa serijama hukanja.
3. Rano ustajanje – Gvatemalci se ustaju sa zorom i idu na svoje poslove. Oni su ranoranilačka nacija. Prije života u gvatemali bio sam “noćna ptica”. Sada idem spavati oko 22 sata i budim se prije 6 ujutro. Zavolio sam taj gvatemalski tajming i ne bih ga mijenjao ni za što.
4. Osmijeh – Kad sam došao u Gvatemalu morao sam se naučiti smijati. Svaki Gvatemalac, ma što radio i gdje bio, primarno iskazuje ljubaznost i smiješak. U sunčanoj Gvatemali moraš se smijati. Da, ima problema, sirotinje i društvene nepravde, ali Gvatemalci su zauzeli gard u kojemu bez obzira na bilo kakve nedaće idu sa smiješkom u svaku situaciju. I samo ljubazno, nježno. Uz to, Gvatemalci koriste mnogo deminutiva u govoru. Kućica, hranica, pivce, mi sve umanjujemo kao da smo u Liliputu.
5. Zemlja vječnog fijese – Fijese (čit. fihese) je izraz koji Gvatemalci često koriste. Ja bih ga preveo kao “čini se da” ili “imajte na umu da”. To je ustvari isprika kada se nešto ne može učiniti. I to je dosta često. Jedan moj frend Amer je rekao da je Gvatemala, umjesto zemlje vječnog proljeća, zemlja vječnog fijese. Stalno birokracija i prepreke. To je dio našega života u Gvatemali. Mi smo stoici!
6. Nisam Gvatemalac, ja sam Chapin! – Chapin (čit. čapin) je bio pogrdan naziv za Gvatemalca kad su naši ljudi išli raditi u Meksiko. “A, idu oni Chapinesi” – rekli bi naši Meksikanci. Chapin je vrlo tvrda radnička cipela, čiji je đon napravljen od drveta ili pluta. Većinom su te cipele koristile žene, ali i muškarci, da se zaštite od blata po ulicama i da ih koriste kad rade, jer je tvrda koža gornjega dijela štitila od pada predmeta na nogu. I kad su nas vrijeđali, mi smo to uzeli kao nacionalni identitet! Mi smo i Evropljani i Hispanci i Maje i Gringosi. Chapin je ono što nas sve ujedinjuje: mi smo Gvatemalci Chapinesi!
7. Simboli nacije – To morate odmah naučiti. Boja naše zastave je bicolor (dvobojna) – plavo bijelo plavo. Nacionalni nogometni tim su bicolores. Naše nacionalno drvo je ceiba, tropsko drvo. Naša nacionalna ptica, koja je dala ime našoj valuti zove se quetzal. Naš nacionalni cvijet je orhideja Monja Blanca (orhideja bijele redovnice). Naš nacionalni instrument je marimba. Naše nacionalno piće je pivo Gallo (pijetao). Naša himna se zove Sretna Gvatemala i završava stihom “Gvatemala, tvoje besmrtno ime!”
8. Jezik – Naravno, službeni je španjolski, ali ćete se s lakoćom naći u situacijama gdje dodirujete jezike naroda Maja. U Gvatemali se govori 25 jezika. Majanski su: Achi, Akateco, Awakateko, Chortí, Chalchiteco, Chuj, Itza, Ixil, Jakalteco, Qánjob´al, Kaqchikel, K´iche, Man, Mopan, Poqoman, Poqomchi, Q´eqchi´, Sakapulteco, Sipakapense, Tektiteko, Tz´utujil y Uspanteko. Dakle, 22, i to nisu narječja nego zasebni jezici. Neke govori dva milijuna ljudi, neke samo par desetaka ljudi. Onda je tu Garifuna jezik naših crnaca, te Xinca (Šinka) jezik domorodaca koji nisu Maje. I 25. jezik je španjolski. Vrlo često, u našim komedorima, trgovinicama i drugdje čuti ćete osoblje koje međusobno govori neki od majanskih jezika.
9. Život u zatvorenome – Zbog visoke razine kriminala, u Gvatemali se živi u zatvorenim kolonijama. I inače ćete po gradu vidjeti jako puno naoružanih ljudi, koji čuvaju banke i biznise, prate vozila sa vrijednostima, pa i nose oružje jer imaju za to dozvolu. To nadopunite našim mačetarima, radnicima koji rade vrtove i okućnice i koji sasvim normalno hodaju okolo sa sječivima od 60 cm. Žilet i bodljikava žica, metalne šipke i život u koloniji koju čuvaju naoružani stražari je normala. Jedan Gvatemalac je davno zavapio: “O, Gvatemalo, zemljo gdje su pošteni iza rešetaka, a lopovi na slobodi!”
10. Gandijevski otpor – najbitnija crta nacionalnog mentaliteta u Gvatemali je gandijevski otpor. Gvatemalac vam nikada neće direktno reći ne (osim možda verziranih menadžera i poslovnjaka). On će se uvijek složiti s vama a svoje će si misliti. I onda, ako na nešto pristane, odraditi tako da se to ipak ne dogodi. Moja je teorija da je taj tip razmišljanja nastao u četiri desetljeća građanskog rata, gdje nije bilo baš najpametnije jasno iskazivati svoje stavove. No, sve će to Gvatemalac odraditi pristojno i sa smiješkom. Sa šarmom. Na kraju dana se nećete ljutiti.